Istarska maritimna odiseja: Kako smo osvojili Sète

SRD Mandrač-Tivoli

travnja 9, 2026

Reportaža o povijesnom sudjelovanju SRD „Mandrač-Tivoli“ i partnera na festivalu Escale à Sète 2026

Postoje trenuci kada se povijest, tradicija i čisti ljudski dišpet stope u jedno. Za nas u SRD „Mandrač-Tivoli“, taj trenutak trajao je od 29. ožujka do 6. travnja 2026. godine, na jugu Francuske, u regiji Occitanie.

Sudjelovanje na festivalu Escale à Sète, najvećoj smotri maritimne baštine na Sredozemlju, bilo je više od same prezentacije. Bilo je to dokazivanje da Pula, Rovinj i Split dijele isti genetski kod s najvećim pomorskim narodima svijeta.

Logistika i put: Batana kao blagovaonica (29. 03.2026.)

Putovanje je započelo logističkim pothvatom. Dok je naša Tartana pod zapovjedništvom vlasnika Zorana Todića i kapetana Marijana Išića već sjekla valove Sredozemlja u transferu, kopnena ekipa krenula je autima, zajedno s rovinjskom batanom Reginom na prikolici. Šesnaest sati vožnje i 1100 kilometara nisu nam srušili moral, dapače.

Prva prava anegdota dogodila se pred Milanom. Umjesto u Autogrillu, marendali smo „s nogu“, a batana Regina poslužila nam je kao stol. Domaći sir i kruh usred Italije najavili su naš gastronomski pohod. U Sète smo stigli taman u sumrak, iskrcali opremu i stvari u mraku, a jutarnji pogled na vez ostavio nas je bez daha: Pulska ljepotica Tartana bila je usidrena tik uz El Galeón Andalucía, golemu repliku španjolskog galeona. Taj prizor, mala, ali ponosna Tartana uz bok morskog diva, postao je vizualni simbol našeg boravka.

Mistral, priprema štanda i 40 litara istarske magije (30. 03.)

Ponedjeljak nas je dočekao onako kako samo Mediteran zna, hladnim i nemilosrdnim mistralom koji se s kopna spuštao u Lyonski zaljev. Posada koja je odradila transfer (Zoran Todić, Mitja Zupančič, Marijan Išić i Dino Ruggero) prepričavala je morske milje, dok su se svježe snage Mandrača, Lučano Sošić, Dejan Krizman i Marko Turk, odmah primili posla.

Znali smo da ljude najbolje povezuje hrana. Lučano, uz asistenciju Marka, započeo je epsku pripremu 40 litara istarske maneštre. Borba s vjetrom na otvorenom plameniku trajala je četiri sata. Potrošili smo gotovo cijelu bocu plina na jakom plameniku, ali miris koji se širio lukom bio je jači od mistrala. To nije bila samo hrana; to je bio naš „check-in“ u Sèteu.

Gastronomski desant i prijenos atmosfere u domovinu (31. 03.)

Dolaskom Davida Skoke, naša „gastro-artiljerija“ postala je kompletna. Dok je vjetar i dalje brijao, potpalublje Tartane pretvorili smo dodatno i u komoru za zrenje. Pršuti i špalete Stancije Buršić nastavili su sušenje na francuskom zraku, nadohvat ruke za radionice projekta „Od batane do tartane“.

Naš štand, zajednički pothvat Cronavesa, SRD “Mandrač-Tivolija” i Ekomuzeja Batana, uz makete maestra Luciana Kebera, kao i Tartana kao živi štand, postala je centar zbivanja. Izravno javljanje za Radio Pulu (emisija Plavi val, Dorina Tikvicki) prenijelo je djelić atmosfere u domovinu. David je na palubi majstorski servirao srdele na savor i inćune, dok je popodnevni miris bakalara iz sv. Kirina na pasuticama iz Kanfanara privukao prve visoke uzvanike. Posjetili su nas pajperi francuske mornarice (Bagad de Lann-Bihoué), a prizor glazbenika kako toćaju baguette u naše maslinovo ulje bio je neprocjenjiv. Predstavnica Veleposlanstva, Lada Muraj, naglasila je važnost Istre kao spoja Mediterana i Srednje Europe, a osim svirke na Tartani, te večeri dokazali su se i na koncertu Bagada na velikoj pozornici.

Hrvatski dan: Kad se razvuku jedra i emocije (01. 04. – 02. 04.)

Srijeda je bila rezervirana za službeni „Hrvatski dan“. Village Croat (Hrvatsko selo) bilo je pod opsadom posjetitelja. Uz zvuke mandolina iz Kopra, razvukli smo flok na Tartani, rezali Buršićev pršut i servirali istarski ombolo i kobasice AZRRI-ja.

Gledali smo dvoboje brodova i pucanje iz topova, ali smo i sami aktivno sudjelovali u životu luke. Naša ekipa jedrila je s Kataloncima iz Pais Catalan na njihovoj gajeti, razmjenjujući iskustva o latinskom jedru. U kuhinjama se također nije stajalo: Komižani su donijeli crnu buzaru od pedoća, mi smo odgovorili bakalarem, a Ennio Cherin je neumorno frigao srdele. Kad su se na stolu pojavile i svježe ostrige, a Katalonci stigli na „manjadu“, znali smo da smo uspjeli izbrisati sve granice.

Sportski dišpet: SRD “Mandrač-Tivoli” protiv ostatka svijeta (03. 04.)

Veliki petak bio je dan za dokazivanje snage. Iako smo u prosjeku bili među starijim posadama, istarska srca se nisi dala. U kanalu su se odvijala finala u veslanju i potezanju konopa.

Bilo je naporno… Tri runde veslanja u kanalu (start na početku kanala, okret ispred mosta Pont de la Savonnerie, te prema cilju gdje se i startalo), i devet rundi potezanja konopa gotovo jedna za drugom! Naši su momci, znojni i uporni, neki završili i s masnicama na rebrima, izvukli maksimum. Rezultat? Drugo mjesto u veslanju i drugo mjesto u potezanju konopa! Francuzi su ostali u čudu kako „posada Tartane“ s takvom snagom barata konopima i veslima. Plasman smo proslavili ručkom kojim nas je počastio Cronaves: gratinirane ostrige, šugo od sipa i mix sireva.

Defile ponosa i uskršnji blagoslov (04. 04. – 05. 04.)

Subotnji defile posada kroz grad bio je vrhunac emocija. Rijeka ljudi (procjena je 350.000 posjetitelja kroz cijeli tjedan a najviše tijekom vikenda) pljeskala je istarskim i dalmatinskim članovima hrvatske delegacije. Bili smo dio goleme, šarene obitelji mornara.

Na sam Uskrs, mir i tišina u luci. Na Tartani smo pripremili tradicionalni doručak: špaleta giravolta, domaća jaja i sir. Bio je to trenutak refleksije prije velikog spremanja. Tartana je u podne isplovila, a ostatak je krenuo na naporan put kući automobilima.

Zašto je ovo bilo važno?

Dok su drugi prodavali suvenire i naplaćivali obroke, mi smo se vodili filozofijom koju je David iznjedrio prilikom prijenosa uživo: „Nije u šoldima sve. Mi to možemo i zato to darujemo.“ Podijelili smo preko 1000 porcija hrane, nebrojene litre vina i maslinovog ulja iz Vodnjana, a zauzvrat smo dobili poštovanje cijelog Mediterana. Tartana je opet i ne samo kao ribarski brod, ove dane ponovo služila i za prijevoz ulja i vina diljem cijele obale Mediterana.

Naši partneri u okusima: Posebna zahvala ide onima koji su nam napunili brod najboljim iz Istre: Klara Marić (pašta), Koni (bakalar), Vesna Loborika (sir), Pršutarna Buršić (pršut i špalete), Terra Eno Olea (ulja Aurum, Torčol i vina Medea), te AZRRI (kobasice i ombola). Bez njihovih proizvoda, naša istarska priča ne bi bila tako ukusna. Posebnu zahvalu za potporu upućujemo i Turističkoj zajednici grada Pule.

Ovaj festival je pokazao da SRD „Mandrač-Tivoli“, Cronaves i Batana nismo samo udruge. Mi smo čuvari vatre. Vratili smo se umorni, ali puni ponosa. Sète 2026. ostaje upisan u naše anale kao tjedan kada je Istra bila centar svijeta.

“Navigare necesse est, vivere non est necesse!” (Ploviti se mora, živjeti se ne mora!)

Piše: SRD „Mandrač-Tivoli“